Sretni smo, dakle jesmo

Što danas, u vremenu ubrzanih promjena, generacijskog nerazumijevanja i kroničnog nedostatka vremena, uopće nazivamo srećom? I koliko se definicije sreće razlikuju kada ih tražimo na dvije suprotne strane životnog luka, u mladosti i u starosti?

Predstava, nastala u produkciji Umjetničke organizacije LUIKA i Umjetničke organizacije Arterija te u koprodukciji sa Scenom Ribnjak, temelji se na opsežnom istraživanju koje je uključivalo osamnaest korisnika doma za starije osobe i deset tinejdžera. Autorski tim s njima je razgovarao o sretnim trenucima, navikama, malim ritualima i velikim životnim lekcijama, nastojeći razumjeti što od sreće ostaje kada se s nje skine pritisak raznoraznih društvenih očekivanja.

„Najviše nas je dirnula iskrenost, jednostavnost i nepretencioznost odgovora starije generacije“, ističe autorski tim. Uz njih zaista stoji izreka da je sreća u malim stvarima. Tinejdžeri su pak iznenadili zrelošću i jasnom filozofijom, često vezanom uz sitnice pažnje, poput omiljenog soka uz ručak ili partije belota s djedom.

Neke rečenice sudionika ostale su im trajno u uhu:
„Plešemo, makar nemremo.“
„Sreća je grčki jogurt.“
„Ako budem sretan, nešto će se loše dogoditi.“
„Sreća je tu, ali je nema.“
„Treba se stalno ljubiti.“

Upravo iz ovih malih, osobnih istina razvila se ideja dokumentarnog kazališta kao najpodobnijeg dramaturškog formata. „Nakon dugog traženja koncepta, jedini mogući pristup je bio iskrenost o procesu nastajanja predstave. Odnosno pokušaju predstave“, kažu autori.
Minimalistički vizualni izričaj prati duh materijala: manje je više.

Među najdirljivijim trenucima bio je susret dviju generacija uživo – trenutak u kojem su izmijenili svoja iskustva i uvjerenja, i zajednički izgradili svoje „mjesto sreće“. Ono što je u početku izgledalo kao suhi istraživački proces postupno se pretvorilo u živi susret pun empatije, želje za slušanjem i razumijevanjem.

Sretni smo, dakle jesmo, u tom smislu, ne pokušava stvoriti jednu definiciju sreće. Ona nudi njezinu stvarnu, često smiješnu, ponekad kontradiktornu geografiju – od „sreća je grčki jogurt“ do „ako je – je, ako nije – nije“. Publika dobiva mapu punu zaokreta, kratkih rezova, malih mudrosti i iznenadnih usklađivanja dvaju svjetova koji se obično mimoilaze.

Premijera predstave održala se 29. studenog 2025. godine.